Prvu definiciju javnog zdravstva dao je još 1920. godine Winslow i po toj definiciji javno zdravstvo je nauka i umijeće sprječavanja bolesti, produženja života i unapređenje fizičkog zdravlja i uspješnosti putem organiziranih napora zajednice u sanaciji okoliša, na suzbijanje zaraze u zajednici odgoju pojedinaca na načelima lične higijene, organizaciji medicinske i sanitarne službe za ranu dijagnozu i preventivno liječenje bolesti, te razvoj društvenog mehanizma koji će osigurati svakom pojedincu u zajednici životni standard dostatan za održavanje zdravlja. Potrebno je uočiti dvije osobine javnog zdravstva. Prva je da se bavi preventivnim a ne kurativnim aspektom zdravstvene zaštite, a druga je da se bavi zdravstvenim pitanjima na nivou zajednice a ne pojedinca. Stoga je žiža javno-zdravstvene intervencije prevencija, a ne liječenje bolesti, što se ostvaruje kroz nadzor nad oboljelima i promociju zdravog životnog ponašanja.

Zdravstvena ekologija je onaj dio ekološke nauke koja proučava međusobne odnose tvari, sila i uslova u okolišu u interakciji sa zdravljem čovjeka. Glavni je zadatak zdravstvene ekologije pružiti kvantitativne podatke za zaštitu čovjekova zdravlja od nepovoljnih utjecaja okoliša, a po mogućnosti i za unaprijeđenje zdravlja pozitivnim utjecajem okoliša. Ona određuje nivoe izloženosti nekom faktoru koji se može prihvatiti kao zanemarujući ili prihvatljiv zdravstveni rizik. Zdravstveno ekološki standardi okoliša su podzakonski propisi kojima se određuju granice izloženosti da bi se zaštitilo zdravlje populacije i potomstva od neželjenih učinaka. Promocija zdravlja je proces osposobljavanja pojedinca i populacije da preuzmu kontrolu nad svojim zdravljem i njegovim sastavnicama i na taj način poboljšaju svoje zdravlje. Promocija zdravlja se provodi prvenstveno kroz javnozdravstevnu politiku. Akcije i intervencije zdravstvene ekologije usmjerene su praćenju, proučavanju i ocjenjivanju zdravstvene ispravnosti i kvalitete zraka, vode, hrane i tla.

Glave grane djelovanja zdravstvene ekologije su praćenje, proučavanje i ocjenjivanje zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane u proizvodnji i prometu, praćenje, proučavanje i ocjenjivanje zdravstvene ispravnosti pitke vode, kvaliteta otpadnih, površinskih i voda za rekreaciju, i stanja vodoopskrbe na, praćenje, proučavanje i ocjenjivanje zdravstvene ispravnosti predmeta opšte upotrebe, materijala i predmeta u kontaktu s hranom i predmeta široke potrošnje te kozmetičkih proizvoda, praćenje stanja uhranjenosti populacije u smislu energetske opskrbljenosti kao i u smislu prisustva pojedinih prehrambenih deficita, posebno u ugroženim skupinama populacije (djeca, žene i trudnice, starije osobe).

 

Higijensko-zdravstveni aspekt buke u školskoj sredini, Hasanica Nino

Mikroorganizmi uzročnici kvarenja mlijeka i mliječnih proizvoda, Ibrahimović M.

Sadržaj elementarnog joda u soli za ljudsku ishranu na području BiH, Maestro Daniel

Nadzor i kontrola meningokokne bolesti, Jurišić Mia

Uloga i značaj sanitarnog inženjera u prevenciji gnojnog meningitisa, Čorić Željka

Prisutnost Pseudomonas aeruginosa u distribucijskim sustavima vode za pice u PGZ, Vukić-Lušić Darija i sur.

Otpadne vode deponija komunalnog otpada, Peco Dino

Uticaj prokuhavanja sirovog mlijeka na njegovu zdravstvenu ispravnost i nurtitivnu vrijednost, Maestro Daniel